Kad bismo pokušali stadione usporediti s nekom građevinom poznatom među nama Hrvatima, ne da je gotovo nemoguće, nego je upotpunosti nemoguće tako veličanstvene građevine usporediti s nečim nama bliskim. U skolpu putovanja na SP 2022, posjetila sam dva meni osobno ljepša stadiona, koji svaki za sebe iznutra i izvana dovoljno govori bez da se išta kaže.

​Prvo sam posjetila Al Janoub Stadium na kojem je igrala Hrvatska - Japan, stadion se od Free Zone nalazio samo dvije stanice, a sa željzniče postaje do stadiona vozili su autobusi. Ulazak naa stadion bio je omogućen samo uz predodžbu važeće Haya kartice i karte za utakmicu koja se automatski aktivirala dolaskom na stadion.
Početak ulaska na stadion bio je omogućen čak tri sata prije početka utakmice, a oko stadiona bila je organizirana glazba koju je putao DJ, mogućnost kupnje suvenira, hrane i pića. 
Temperatura je na stadionu bila ugodna, a čistoća na visokoj razini. Posluživali su se tradicionalni Arapski sendviči.

Drugi stadion koji sam posjetila zove se Education City Stadium na kojem se igrala utakmica Španjolska-Maroko, ovaj stadion ima veći kapacitet, tu je klima bila malo jača pa je i temperatura bila puno niža, i to je uvelike uzrokovalo nelagodu među polu smrznutim ljudima. Utakmica je proglašena visokorizičnom pa smo imali prilike vidjeti Katarsku specijalnu policiju te policiju na konjima koja je više nego impresivno nepomično stala na check-inu. Program izvan stadiona bio je jednak, a publiku je također zabavljao DJ. Unutar stadiona posluživali su se također sendviči i sokovi.

Arapska kultura osjeća se i u hrani i piću te je tako u trgovini gotovo nemoguće kupiti neku vrstu salame, a svinjetina je upotpunosti zabranjena. 
Posebno su poznati po limunun-limeta menta soku. To hladno piće koje strukturom podsjeća na smoothie svojim slatko kiselim okusom po velikim vrućinama gotovo diže iz mrtvih. Poslužuju ga svi kafići i restorani te je je gotovon ajpopularnije piće.

Daleko najveću cijenu drži voda jer nemaju pitke vode pa cijene sežu više nego za neke sokove. Ipak Novi dio Katra za razliku od Starog Katra, osim luksuzom odiše i skupom hranom. Uz samu obalu mora nalazi se tako niz skupih i luksuznih retorona među kojima se između ostalog nalazi i Nusr-Et Steakhouse. Mi smo se odlučili za burger bar unutar Gate Mall-a Jones The Grocer. Osim burgera, restoran na meniu ima i druga jela s prizvukom Australeske kuhinje.

Tradicionalni arapski doručak, serviran na velikom pladnju uz pregršt malih zasebnih jela od predjela do deserta čini najvažniji obrok u danu, potpunim. Na pladnju se nalaze mazalice, tople tortilje, te pržene tortilje, punjene papričice, papar, peršin, mješavine začina, masline, maslac i druge delicije

U gotovo svakom dijelu grada postoje otmjeni kafići i slastičarnice koje poslučuju već na oko primamljive kolače u koje se zaljubljujete već na prvi griz. Nas je posebno dojmila voćna tiramisu torta koja izvrsno paše uz toplu šalicu kremaste kave.

Prvo mjesto zasluženo dobiva Usta Turkish Kebab & Doner koji se nalazi na Souq Waqif. Prekrasno uređen amibijent vanjskog i unutarnjeg dijela restorana dodatno podiže atmosferu i dobro raspoloženo osoblje, osim hrane i pića poslužuju i nargile. Meni nudi razne porcije kebaba i donera, a nas je posebno očarala plata za dvoje s najpoznatijim specijalitetima kuhinje.

Da sve rezimiramo, osoblje i ljudi izrazito su ljubazni i uslužni, na svakom koraku imaš mogućnost postaviti nekome pitanje i oni će svi napraviti sve da mi kao turisti budemo zadovoljni. Cijene su pristupačnije u Starom dijelu Katra, nego u novom, ali definitivno najveću cijenu u prosijeku drži voda. Organizacija i povezanost drže nivo, a sigurnost je bila neupitno visoka u svakom trenutku.

Razgled Dohe započinjemo od Nacionalnog muzeja Katra. Do muzeja mijenjamo dvije metro stanice, a po dolasku čeka nas građevina iznimno zanimljive arhitekture koja svojim izgledom podsjeća na Pustinjsku ružu. Zgrada je za javnost otvorena 2019. godine, a dizajnirao ga je Jean Nouvel. 
Cijena ulaznice po osobi je 100 QAR. Muzej je podijeljen na izložbe fotografija, tradicionalnog posuđa, tradicionalne odjeće.  Prikazane su nastambe u kojima su ljudi živjeli u pustinji, originalni kreveti, kolijevke, oprema za konje i deve. Dio muzeja ima izložene Old Timere te životinje karakteristične za njihovo područje, sve su životinje napravljene u stvarnoj veličini od umjetnog materijala.

Souq Waqif čini stari dio grada Dohe, do njega vozi žuta željeznica i od Nacionalnog muzeja udaljen je samo jednu stanicu. Po izlasku iz željeznice ispred nas se nalaz velika Džamija iz koje čujemo podnevnu molitvu. Ulazimo u prostor tržnice koja vrvi ljudima. Ulični se prodavači nadmeću sa što boljim cijenama, a u ponudi je mnoštvo svjetlucavih tradicionalnih predmeta, životinja i tkanina.

Msheireb Downtown Doha, moderni je dio grada odmah kraj Souq Waqif-a. Krasi ga mnoštvo nebodera visokomodernog dizajna, kroz grad postoji tramvaj koji gotovo da se ni nečuje. Na cesti nema niti jednog papirića, a za potrebe SP-a pretvorili su sve u pješačke zone. Msheireb je smješten u samom srcu Dohe, a proglašen je najpametnijim gradom na svijet, nastao kao produkt samodrživog projekta. Nudi pregršt restorana, pekarnica, slastičarni, kafića i dućana. Odiše elegancijom, čistoćom i profesionalnošću poslovnog centra.

West Bay Doha obuhvaća istočnu obalu, neboderi, zgrade zanimljivog dizajna, staklo, blještavilo i luksuz sve su to pridjevi koji ne mogu ni u pola dočarati panoramu ove obale. Za dolazak u blještavilo Dohe možete koristiti crvenu liniju željeznice, stanicu DCC, Taxi i Uber. Uz samu obalu nalazi se prekrasna šetnica te Muzej Islamske umjetnosti, a unutar nebodera nalazi se prava vreva ove metropole. Jedna od poznatijih točaka u gradu je CITY Centar Mall Doha, Gate Mal, poslovni centar koji ima bolnicu, spa, trgovački centar, te supermarket. U prizemlju se nalazi FOOD COURT, restorani s nogu, čokoladarnica, slastičarnice i kafići. Općenito je West Bay mjesto gdje ljudi dolaze uživati u panoramama nebodera i obale uživajući u večerama i kavi, a onda da sve to začine dobrim šopingom.

​​Putovanje sam počela planirati već u kolovozu, a aranžman preko Qatar Airwaysa smo rezervirali u listopadu. S obzirom na raspoložive aranžmane te veliku vjeru u Vatrene, odlučili smo se za osminu finala, grupu E i F. Odabran tim naravno bili su Vatreni, Hrvatska.
Prilikom rezervacije aranžmana moguće je bilo odabrati kategoriju avionskih karata, kategoriju smještaja poput spavanja na brodu, kampovi za fanove i hoteli koji su u trenutku rezervacije našeg aranžmana bili popunjeni.  Od listopada pripreme su krenule žustro. Karte za utakmice, avion te potvrde rezervacija smještaja krenule su stizati od prvog studenog. Primitkom vaučera za smještaj omogućeno nam je predati zahtjev za vizu/ Haya kartu.  Za Haya kartu potrebno je bilo napraviti fotografiju točno po određenim uputama, poslati presliku putovnice, ispuniti formular i predati zahtjev. Moja je karta odobrena kroz tri dana, a s dečkovom Hayom imali smo malih poteškoća jer u sustavu nisu vidjeli da ima dogovoren smještaj iako smo zahtjev predali s identičnim vaučerima. Uz nekoliko mailova i poziva upućenih Službi za korisnike, Haya je odobrena unutar desetak dana.  Ovim putem želim posebno pohvaliti korisničku službu QA koja je u doslovnom smislu bila na raspolaganju 24/7 kako bi u što kraćem roku efikasno otklonili sve poteškoće, iznimno ljubazni i susretljivi u svakom pogledu.
Prilikom rezervacije avionskih karata ekonomskog razreda, dozvoljena nam je predanja prtljaga do 30 kg težine, ručna prtljaga “cabin size” te osobna torba. Put tamo započeli smo iz Zagreba prema Frankfurtu s Croatia Airlines, a u Frankfurtu nakon opsežne kontrole boarding karata i Haya karti ukrcavamo se u avion Qatar Airwaysa. Let iz Frankfurta do Dohe polijeće u 10.35, a planirano slijetanje je u 18.15, trajanje leta je 5 sati i 15 minuta, a vremenska razlika Dohe u odnosu na Zagreb je +2 sata.

Po dolasku na Hamad International Airport, prolazimo kompjuteriziranu provjeru putovnica, preuzimamo prtljagu, a zatim krećemo na drugu stranu aerodroma prema Metrou. 

Da bismo došli do smještaja u Free Zone s aerodroma krećemo na crvenu liniju metroa, mijenjamo smjer i vozimo se 15ak minuta. Metro dijelom prolazi nadzemno, a većinom podzemnim tračnicama. Željezničke stanice uređene su svaka kao mini kolodvor, a stanica za vlak nalikuje na ulazak u neki prostor. Ne vide se tračnice jer je vlak u potpunosti ograđen, a ulazak je omogućen tek kad vlak stane i otvore se dupla vrata, takva vrsta postaja smanjuje stopu suicida. 

Po dolasku u smještaj, do naše bungalo kućice vozi nas vozač u autića za golf terene kako ne bismo morali nositi prtljagu. Na recepciji dobivamo metro kartu i gospodin nam objašnjava raspored zelene, žute i crvene željeznice te stanice na kojima možemo presjesti na druge linije. Glavna stanica metroa je Misherab, od te stanice moguće je kretati se u svim smjerovima te doći do svih znamenitosti.     
​