Prema ocjenam Tripadvisora ponosno nosi prvo mjesto i titulu najboljeg u svijetu. Park se otvara u 10, a zatvara u 18 sati. Vožnja autobusom od Santa Cruz do Siam parka traje 40ak minuta, a organizira ju agencija koja prodaje ulaznice. 
​
Park nudi zabavne sadržaje za djecu, adrenalinske vožnje za odrasle i opuštajuće plaže, barove i bazene za potpuni lux opuštajući doživljaj parka. 

Unutar parka postoji ogromna pješćana plaža u čijem središtu se nalazi bazen s valovima, a okolo plaže nalaze se kafići i restorani sa svim obrocima.

Razina sigurnosti u parku je jako visoka pa i najmanja nepravilnost koja nastane bude brzo korigirana. Najbolja adrenalinska vožnja u parku po mojem mišljenju je “Dragon” tobogan na koji se spuštaju po četiri osobe u napuhanoj fotelji za četvero.

Nacionalni je park koji obuhvaća kompletan planinski lanac i sam Vulkan, izlet se organizira preko agencije koja autobusom prevozi putnike u planinski lanac sve do vulkana, ali za penjanje na krater potrebna je specijalna dozvola koju mogu dobiti samo određeni ljudi.

Park je predivan, zapanjujuć i toliko moćan zbog siline koju predstavlja Teide. Teide se i dalje smatra aktivnim vulkanom i time doživljaj posjeta postaje još zanimljiviji, a pomalo i zastrašujuć. 

Vožnja autobusom pri uspinjanju je specifična i često govore da kod turista izaziva sablazan jer autobus ju svakom zavoju mora skrenuti tako blizu litice koja nema nikakvu ogradu. 

Temperatura gore pada i do 10ºC, čak se mjestimično naziru ostatci snijega, pa je moja Velika preporuka obući se slojevito. Hrana u nacionalnom parku nije izvrsna stoga je praktično ponijeti sendviče i vodu. Izlet traje skoro cijeli dan, a na putu prema Vulkanu postoje neke stanice na samoj obali mora, u obližnjem OPG-u koji je posebno poznat po raznim sirevima.

Hrana na Tenerifima prožeta je različitim kulturalnim utjecajima pa je tako moguće probati izvornu šapanjolsu kuhinju, kubansku hranu, talijasnku hranu i meksičku hranu. 

Restoran tradicionalne španjolske kuhinje nudi meni u kojem možeš isprobati najbolja i najpoznatije jela, pa se tako na stolu narla paella, dagnje i grope, lignje i pohani luk, mesne okruglice i posebno zanimljivi puževi.

Titulu najboljeg restorana odnio je Tito's Bodeguita. Restoran je smješten u Porto de la Cruz, Santa Cruz i od našeg je hotela bio udaljen svega 10 minuta. Za večeru je bila potrebna rezervacija koju smo napravili odmah jutro. Po dolasku čeka nas konobar koji je zadužen za naš stol i donosi nam klasični meni i i meni specijaliteta kuće. Prema preporuci uzimamo steak, janjeći kotelt, lungić i pohane pileće stripse te avokado mix salatu. Za desert poslužuju kreme, sladoled i kolače. ​

Na svakom koraku nalaze se kafići i slastičatnice s predivnim pogledom na ocean. Jedna od najfinijih slastica je definitivno bouble waffle, a ne razočaravaju ni tradicionalne kravljevske torte, torte od čokolade i voća. Najpoznatije piće sangia možete pronaci u svakom restoranu i kafiću, a poslužuju ga s puno ljubavi.

Tradicija parka započela je 1972. godine s timom od 25 ljudi. Danas ZOO nosi titulu najboljeg u svijetu. Ovo utočište za životinje radi po pet načela koja zagovaraju dobrobit i blagostanje životinja. Osim što je to park za razgledavanje životinja, bave se i dresurom te veterinarskom skrbi za bolesne životinje te očuvanjem vrsta u izumiranju.

Cijena ulaznice varira o mjestu kupnje te o tome posjeduješ li ili ne španjolsku putovnicu, cijena je nešto niža u svemu za španjolske građane. Za razgled cijelog parka trebalo nam je 6 sati, u park smo stigli već oko 10 sati, a izašli smo netom prije zatvaranja. Unutar parka osim klasičnog razgledavanja životinja, postoje i LORO SHOW tj. Predstave na kojima dreseri sa svojim partnerima životinjama pokazuju uvježbane trikove pa tako svoju predstavu imaju morski lavovi, papige, orke i dupini.

Morski lavovi pokazuju reanimaciju, papigica Paco govori, orke su specijaliziranje za kupanje i špricanje posjetitelja, a dupini “hodaju” na repu.
​

Kroz cijeli park nalaze se brojne suvenirnice, kafići i restorani, a postoji mogućnost i izlaska iz parka na ručak i ponovni povratak u razgledavanje. 

Od sveg me najviše dojmila dvorana za pingvine u kojoj pada snijeg, postoje ledenjaci i sve je inspirirano zimom dok je vani prosječna temperatura 25ºC. Zanimljivo je to što je taj dan temperatura bila oko 17ºC i mi smo hodali u kratkim rukavima i laganim vestama, a mještani u zimskim jaknama. Taksist nam je rekao da im je to najhladniji dan u godini. S obzirom da smo mi došli iz gotovo smrznutog Zagreba, 17ºC, itekako nam je  bilo toplo.

Tenerife je najveći otok u sklopu Kanarskog otočja, a glavni grad mu je Santa Cruz de Tenerife koja ujedno čini i glavnu provinciju. Na otoku postoje dva aerodroma, sjeverni i južni. 


Glavni aerodrom je Aeroporto de Tenerife Sur (TFS) na koji smo sletjeli oko podneva letom iz Rima. Put smo započeli letom iz Zagreba, Aerodrm Dr. Franje Truđman popodnevnim letom do Rima, Roma Fuimicino na koji smo stigli oko 21 sat. 


Let Roma Fuimicino-TFS kretao je oko 5 sati ujutro. Dakle imali smo transfer od 6-7 sati noćnog čekanja leta. Moja preporuka je veliko NE noćnom čekanju leta ako nemate vremena otići do hotela. Aerodrom u Rimu ima samo nekoliko prostorija s jednokrevetnim krevetima, a klupe za čekanje imaju rukohvate pa je ležanje onemogućeno. 


Pri slijetanju na TFS prolazimo tzv. COVID kontrolu brzim antigenskim testovima i nakon toga izlazimo slobodno s aerodroma. Na stanici za čekanje autobusa postoje automati za izradu pokaza za autobus, kartica je 2 eura, a punjenje za tjedan dana po osobi stoji 50 eura. Računajući da je jedna vožnja 10 eura, svakako se isplati kupiti tjednu kartu jer su autobusne linije dobro povezane pa nećet morati koristiti taksi.